Najlepši srpski svadbeni običaji

Stigao je maj i počela je sezona venčanja. U pripremama za svoj najvažniji dan mladenci se često nalaze pred dilemom da li da u svoju svadbu uključe i neke od običaja, i ako da koje. Običaji se često razlikuju od jednog do drugog dela zemlje, kao i od mesta do mesta, ali neki od njih su opšte prihvaćeni pa ih čak i mladenci koji nisu ljubitelji tradicije poštuju. Isto tako, mnogi običaji su se vremenom izmenili ili napustili zbog promenjenog načina života i prilagodili modernom vremenu i životu u gradu, ali u nekim krajevima mladenci žele da ih ispoštuju baš na način kako se to činilo pre nekoliko decenija.

Bez obzira da li ste ljubitelji tradicije ili modernog, verujemo da će vam biti zanimljivo da otkrijete neke od najlepših domaćih svadbenih običaja i možda se odlučite da ih uvrstite u svoje venčanje.

Pozivanje svatova buklijom

Tradicionalan način pozivanja gostiju na svadbu, koji se i danas poštuje u nekim delovima naše zemlje, nije uključivao pozivnice, već bukliju. Ovo je zapravo čutura napunjena rakijom koji ju je buklijaš, mladoženjin rođak ili otac, nosio u goste, obaveštavao ih o venčanju i pozivao u svatove. Običaj je da svi gosti koji će doći na venčanje, popiju iz buklije.

Pucanje u jabuku

Jedan od narodnih običaja, koji simboliše prepreku koju mladoženja treba da pređe da bi došao do mlade, jeste gađanje jabuke postavljene na najviše drvo u mladinom dvorištu. Ovaj običaj nastao je u davnim vremenima kada je uloga muškarca bila izrazito ratničko-lovačka, a preciznim pucanjem u jabuku pokazivao se kao vešt ratnik.

Kupovina mlade

Još jedan običaj koji je vezan za dolazak mladoženje po mladu je kupovina mlade, mada u njemu ne učestvuje mladoženja. Dever, mladoženjin brat ili najbliži rođak, je taj koji mladu treba da otkupi od njenog brata. Nekada se mlada mogla otkupiti samo novcem i dukatima, ali danas je ovaj običaj, kao i otkupnina postala simbolična.

Kićenje svatova

Kićenje svatova ruzmarinom datira iz antičkog doba, ali je običaj koji je zadržan do danas. Nekada su se svatovi kitili grančicom ruzmarina, jer se smatralo da je ruzmarin simbol vernosti, kao i da štiti bračnu sreću. Kićenje svatova su obavljale devojke spremne za udaju, kako bi se prikazale mladićima na svadbi. Danas se osim ruzmarina koriste i veštački cvetići i bedževi, tako je da je ovo jedan od običaja koji je vremenom pretrpeo izmene.

Ko će biti gazda

Na ceremoniji venčanja kada se mladenci izjasne da pristaju da sklope brak, običaj je da mlada ili mladoženja nagazi supružnika. Običaj kaže da će onaj ko to prvi uradi voditi glavnu reč u kući.

Bidermajer

Ovo je jedan od običaja koji se zadržao do danas i mnogim devojkama omiljeni trenutak na svadbi. Kada se završi ceremonija venčanja, mlada baca bidermajer preko glave devojkama koje nisu udate. Prema verovanju, ona koja ga uhvati se sledeća udaje.

Slatka tradicija 

Mladenačka torta, bez koje je gotovo nemoguće zamisliti svadbeno veselje, mnogo je više od dezerta. Šarmantna tradicija koja potiče još iz stare Grčke, kada su mladenci sekli kolač od meda i susama, zadržala se i danas. Torta simbolizuje sladak i srećan život supružnika, a zajedničko sečenje sibolizuje prvi zajednički zadatak bračnog para, kao jedan od mnogih poslova koje će par deliti u zajedničkom životu.

Bacanje sita

Ovaj stari običaj vezan je za dolazak mlade u mladoženjinu kuću, kada joj svekrva daje sito sa žitom. Nevesta žito baca u ćoškove kuće i preko krova, a sito baca na krov. Verovalo se da će, ako sito ostane na krovu, brak biti plodan i uspešan.

Nakonče 

Nakonče je najmlađe dete iz mladoženjine familije, koje mlada pre nego što uđe u kuću, uzima u naručje, podiže iznad glave i okreće tri puta u krug kako bi ona i mladoženja imali mnogo lepe i zdrave dece.

Prenošenje preko praga 

Još jedan običaj vezan za dolazak mlade u novu kuću je običaj da je mladoženja prenese preko praga, ali je danas malo poznato kako je nastao ovaj običaj. Verovalo se da duše umrlih predaka aktivno učestvuju u životima živih i da na neki način zauvek “žive” u porodičnim kućama i to na samom kućnom pragu. Iz tog razloga se pazilo da mlada, koja još nije uvedena u novu porodicu, ne zgazi prag svoje nove kuće, kako ne bi nagazila na duše predaka. Verovalo se da su njene stope precima još uvek nepoznate i zato ju je mladoženja morao prenositi, kako bi izbegao njihovu eventualnu ljutnju.

Još nema komentara.

Šta Vi mislite?

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: