Zašto je važno deci ograničiti upotrebu digitalnih uređaja

Svako novo vreme donosi i nove izazove za roditeljstvo. Savremene tehnologije omogućile su nam da imamo utisak da lakše ostvarujemo nadzor nad svojom decom jer u svakom trenutku možemo da ih dobijemo na mobilni telefon, a čini nam se i da su sigurna dok vreme provode u svojoj sobi za kompjuterom, a ne na “opasnim ulicama”.

Neretko ćete videti da telefoni i tableti služe kao sredstvo umirivanja male dece da bi roditelji mogli neometano da ručaju ili popiju piće sa prijateljima. Verovatno ste od svojih poznanika i rođaka čuli da “Dete neće na nošu bez tableta”, a najgora noćna mora im je da će ostati bez baterije ili interneta i neće znati kako da zabave dete u gostima, na putovanju ili u restoranu. Majke često bebama u kolica postavljaju svoje mobilne telefone da gledaju crtaće kako bi one završile obaveze ili odmorile, a neretko se roditelji hvale kako je njihovo trogodišnje dete savršeno ovladalo korišćenjem laptopa i tableta.

Mnogi roditelji reći će da smo i mi kao deca gledali televiziju i nije nam ništa falilo, ali odlučili smo da se pozabavimo istraživanjima i mišljenjima stručnjaka kada je ova osetljiva tema u pitanju.

Pedijatri, psiholozi i defektolozi saglasni su da je korišćenje pametnih telefona i tableta za malu decu veoma štetno. Upravo njihova upotreba jedan je od razloga zbog čega deca sve kasnije počinju da pričaju, postaju sve više lenja i nezainteresovana za okolinu. Tako se došlo u situaciju da veliki broj dece sa dve ili tri godine ne izgovaraju nijednu reč ili se čak toliko povlače u svoj svet da mogu da deluju kao da su autistična.

Opšte je poznato da su prve tri godine najvažnije za razvoj deteta i da ono već tada izgrađuje svoj karakter. Sve što izgovarate pred detetom, model ponašanja u porodici, način komunikacije među roditeljima, način na koji provodite slobodno vreme i pažnja koju posvećujete detetu ostaju urezani za ceo život. Još pre nego što dete počne verbalno da komunicira postoje različiti načini neverbalne komunikacije koju ostvaruje sa sredinom, a za koji je neophodan živi kontakt, pogled, a ne ekran. Zbog toga stručnjaci savetuju da se u prve tri godine potpuno isključi izloženost digitalnim uređajima.

Nakon treće godine, detetu možete dozvoliti povremeno gledanje crtanih filmova, ali uvek morate imati uvid u to šta vaše dete gleda na ekranu i da li je sadržaj prilagođen njegovom uzrastu. Vreme provedeno za ekranima mora biti vremenski ograničeno u skladu sa uzrastom deteta jer svakodnevno gledanje ovakvih sadržaja nesumnjivo dovodi do zavisnosti.

Posledice nekontrolisanog korišćenja mobilnih telefona, laptopova, tableta, kao i sedenje pred televizorom, jesu ozbiljne a ponekad i zastrašujuće, pokazuje veliki broj istraživanja koja su se bavila razvojem deteta okruženog tehnologijom.

Rani razvoj mozga je pod uticajem raznih nadražaja u dečijoj okolini ili je povezan sa nedostatkom nadražaja. Danas je čak jedno od troje dece koja kreću u školu zaostalo u razvoju. Istraživanje Američkog univerziteta za pedijatriju objavilo je rezultate istraživanja koje je uključilo 2.200 porodica iz 10 razvijenih zemalja koje imaju decu uzrasta između dve i pet godina, a pokazalo se da je 58 odsto predškolske dece znalo da igra igrice na kompjuteru, ali samo 9 odsto njih umelo je da zaveže pertle.

Pokazalo se da je preterano izlaganje tehnologiji direktno povezano sa problemima poremećaja i manjka pažnje, kašnjenjem u kognitivnom razvoju, otežanim učenjem, povećanom impulsivnošću i smanjenom sposobnošću kontrolisanja osećanja i ponašanja.

Za korišćenje tehnologije potreban je minimum fizičke aktivnosti (uglavnom se svodi na kucanje na tastaturi), a to može rezultirati zakasnelim fizičkim i psihičkim razvojem. Svako treće dete kreće u školu sa smanjenim sposobnostima, a to dugoročno utiče na pismenost i napredak u obrazovanju. Zadaci koje su generacije pre 20 godina rešavale koristeći logiku preusmerenu iz igara kao što su lastiš ili žmurke najnovije generacije uopšte nemaju. Pokret aktivira mišiće i zglobove i podstiče mozak na rešavanje problema u kretanju, te na taj način povećava sposobnosti učenja i logičkog povezivanja.

Deca koja podsticaje iz okoline prvenstveno primaju iz medija (filmovi, igrice, crtaći) ili putem interneta nemaju razvijenu empatiju, što rezultira čestim izlivima besa, agresijom i sve većim problemom zlostavljanja putem socijalnih mreža. Komunikacija putem interneta isključuje kontakt baziran na našim čulima – vidu i sluhu. Rezultati više od 2.000 naučnih istraživanja pokazala su da značajna izloženost nasilju u medijima povećava rizik od agresivnog ponašanja kod dece i adolescenata.

Kada se govori o izloženosti ekranima, posebno kod male dece, u nju spada i vreme koje odrasli provode pred televizorom u prisustvu deteta. Danas i veliki broj odraslih ima zavisnost od mobilnog telefona. Ne zaboravite da roditelj prva i najvažnija figura u odrastanju i da dete od najranijeg uzrasta želi da kopira svoje roditelje, pa ukoliko ih često vidi pred ekranima, i samo će stvoriti znatiželju i želeti da učestvuje u ovoj “zabavi”. Ključ uspešnog roditeljstva je pozitivan primer koji dajemo svojoj deci. Ne možemo očekivati od njih drugačije ponašanje od onog koje i sami praktikujemo. Zato krenite od sebe, ostavite telefone, izvedite decu napolje i uživajte u kvalitetnom vremenu provedenom sa porodicom.

Još nema komentara.

Šta Vi mislite?

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: