Zašto slavimo Dan žena

Međunarodni dan žena obeležava se 8. marta širom sveta. Ovog dana deca pripremaju čestitke za mame, bake, vaspitačice i učiteljice, muškarci svojim devojkama, suprugama, majkama kupuju poklone, a ukoliko prošetate gradom u toku ovog dana, velika je verovatnoća da ćete dobiti ružu sa štanda neke političke stranke ili organizacije. Ovaj datum je još jedna prilika da nas tržni centri namame u masovnu potrošnju svojim sniženjima i akcijama i povod da nas muževi izvedu na ručak. Ipak, Dan žena trebalo bi da ima sasvim drugo značenje i nažalost mnogi mladi ni ne znaju zbog čega se ovaj datum obeležava.

Nastao je kao rezultat dugotrajne borbe žena protiv kapitalizma, nehumanih uslova za rad i ugnjetavanja. Žene zaposlene u industriji odeće i tekstila demonstrirale su u Njujorku 8. marta davne 1857. godine zbog loših uslova rada i niskih plata. Demonstracije je rasterala policija, ali dva meseca kasnije ove žene osnovale su sindikat kroz koji su nastavile svoju borbu i započele tradicionalne osmomartovske proteste.

Međunarodni dan žena ustanovljen je na prvoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista 1910. godine u Kopenhagenu, na inicijativu slavne feministkinje i levičarke Klare Cetkin, članice Nemačke socijalističke partije. Zahtevi su bili bolja radna prava, pravo glasa i uključenost žena u javni život. I mnogi od njih polako su počeli da se ispunjavaju. Već sledeće godine, 8. marta 1911. ovaj dan obeležen je u Austriji, Nemačkoj, Danskoj, Švajcarskoj, SAD, kao i u Srbiji.

Vremenom, 8. mart postao je datum koji se obeležavao pretežno u komunističkim zemljama, pa tako i u Jugoslaviji koja je donela brojne značajne odluke za emancipaciju žena poput jednakih prava muškaraca i žena u braku, pravo na razvod, pravo na abortus do 10. nedelje starosti ploda, obavezno pohađanje osnovne škole, kao i pravo glasa koje su žene u Jugoslaviji dobile 1945.

Danas se nažalost feministički pokreti češće bave marginalnim temama, umesto onima koje su ključne za kvalitet života svake žene. Neretko se potencira pravo na abortus, koje je u našoj zemlji nesporno, umesto bavljenje pravom žene da bude i majka i radnica, da ima redovna primanja tokom trudničkog i porodiljskog odsustva i da ne strahuje od otkaza prilikom povratka na posao. Poslodavci im i nakon toliko godina od kako su se žene izborile za navodnu ravnopravnost neretko na razgovoru za posao postavljaju pitanje o bračnom statusu, dok je ovakvo pitanje muškarcu nezamislivo.

Najčešći povod za oglašavanje feministkinja u našoj zemlji su jezičke prirode, odnosno insistiranje na tome da se zanimanja i titule imenuju u ženskom rodu. Iako ne možemo sporiti važnost ove teme, daleko bitnije je nasilje koje veliki broj žene trpi, a koje neretko upravo žene opravdavaju. Takođe, svedoci smo svakodnevnih reklama, pesama, kampanja i poruka koje nam se šalju iz medija u kojima su žene predstavljene kao seksualni objekti, a feministkinje se o ovoj temi ni ne izješnjavaju.

Insistiranje na jednakosti polova je uzaludno i pogrešno, jer jednaki nismo i ne možemo biti. Ali ravnopravnost je nešto drugo. Ravnopravnost nam daje mogućnost izbora da li želimo da se školujemo, radimo, zarađujemo, stvaramo, udamo, razvedemo, budemo domaćice, budemo ili ne budemo majke, biramo partnera, zanimanje, budemo slobodne da donosimo odluke. Borbom za jednaka prava, žene jesu dobile pravo budu uspešne preduzetnice, političarke i naučnice i zarađuju kako bi bile nezavisne i slobodne, međutim, sa više prava, žene su dobile i više obaveza. Tradicionalno ženske obaveze poput bavljenja decom i domaćinstvom, u našoj zemlji još uvek pretežno obavljaju žene.

Zbog toga, umesto cveća, parfema i večere, za 8. mart ženama je potrebnija solidarnost, pre svega među ženama. A nakon toga, podsetite svoju jaču polovinu da pranje sudova, usisavanje i pomaganje oko domaćih zadataka nisu obaveze žene, već obaveze koje ima porodica koja će biti srećnija ako ih bude delila među svojim članovima. I ne zaboravite, žena ima pravo da bude lepa i doterana, kao što ima pravo da se ne šminka. Žena ima pravo da nosi mini suknju ako joj se nosi, a da joj niko zbog toga ne dobacuje. Žena ima pravo da pravo iz kancelarije ode u porodilište, ali i da trudnoću provede odmarajući. Žena ima pravo da menja partnere. Žena ima pravo da bude emotivna. Žena ima pravo na sve na šta imaju i muškarci. Ali najlepše od svega je što žena ima pravo da bude žena baš onakva kakva samo ona želi da bude.

Još nema komentara.

Šta Vi mislite?

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: