Da li znate šta je ekranizam?

Možda još uvek niste čuli za ovaj termin, ali on je poslednjih godina ušao u stručnu terminologiju psihoterapije, kao rezultat naučnih spoznaja o negativnom uticaju ekrana na mozak.

O tome koliko je i zbog čega važno ograničiti deci upotrebu savremene tehnologije već smo vam pisali. A posledice do kojih korišćenje ekrana od najranijeg uzrasta dovode nažalost su sve češće.

Deca koja su predugo izložena ekranima počinju da se zatvaraju u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom, pa neretko roditelji potraže stručnu pomoć sumnjajući da je dete autistično. Iako se radi zapravo o zdravoj deci, ako se na vreme ne prepoznaju problemi nastali usled prekomernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.

Ako je dete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvežbava komunikaciju sa ekranima. U prvim kontaktima deteta sa ekranom, ono pokušava da uspostavi komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dete počinje da se zatvara u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji i dete tada razvija “unutrašnje svetove”, koji su nezvisni od onog u kome žive.

Prvi simptom “ekranizma” je da dete ne prihvata saradnju, odbija da prestane da koristi mobilni telefon, a drugi je da dete ima problema sa koncentracijom, prebacuje se sa jedne aktivnosti na drugu, a da ne završi onu već započetu.

Gledanje ekrana direktno ili indirektno povezano je sa neurokognitivnim razvojem dece. Srećom, ne radi se i o ireverzibilnom procesu. Postoji neurofidbek terapija pomoću koje se može regulisati način rada mozga.

Ipak, najvažnije je na vreme zaštititi decu od ekrana i pustiti ih u prirodu koja će im stimulisati mozak dok se upoznaju sa njom.

Još nema komentara.

Šta Vi mislite?

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: